Pobjeda Tuđmana - poraz masonerije i stvaranje Hrvatske države

Utjecaj svjetskog masonstva na stvaranje Hrvatske države bio je više nego negativan. Iako su »vladari svijeta« uspjeli srušiti komunizam u istočnoj Europi, željeli su pod svaku cijenu zadržati Jugoslaviju. Najveći kočničar u stvaranju samostalne Hrvatske bio je francuski predsjednik Mitterrand, tada najutjecajniji europski mason i ezoterik. On je u europskoj diplomaciji konstantno isticao Hrvatsku kao saveznika nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu te da kao takva ne zaslužuje samostalnost. Priznavanje samostalnosti Hrvatske automatski bi značilo da su Austrija i Njemačka bile pobjednice u dva svjetska rata. Istodobno je upozoravao svjetsku javnost na Srbiju kao pobjednicu u Prvom i Drugom svjetskom ratu i vjernu saveznicu Francuske i Velike Britanije. Takvoj Jugoslaviji u kojoj je bilo očito da dolazi do demokratskih promjena europsko masonstvo je ponudilo za predsjednika vlade Hrvata Antu Markovića vjerujući da će on kao Hrvat uspjeti amortizirati nacionalne snage u Hrvatskoj koje su i bile najveća prijetnja demontiranja Jugoslavije. Prema pisanju srpskog masona i velikog poznavatelja masonstva na našim područjima, Zorana Nenezića, Ante Marković je također mason. Što se tiče osobnosti Markovića kao lidera transformirane Jugoslavije, dovoljno je citirati njegovu rečenicu iz Vjesnika od 18. ožujka 1985. godine dok je obnašao dužnost predsjednika Izvršnog vijeća SR Hrvatske, a odnosila se na kardinala Alojzija Stepinca: »Što se tiče Stepinca, reafirmiranje onih koji su doveli do zločina, mržnje, istrebljenja ljudi nijedno civilizirano društvo ne može održati«.

 

Na čelo hrvatskog naroda u stvaranju neovisne države mogla su se nametnuti tri čovjeka: Ivica Račan, Marko Veselica i Franjo Tuđman. Ivica Račan, koji se ni od kuda pojavio u samom vrhu političke scene SR Hrvatske nakon tragedije Hrvatskog proljeća 1972. godine i smjene Savke Dapčević Kučar, Mike Tripala i drugih, prokockao je svoju šansu da postane budući hrvatski Milan Kučan. Na samostalnu državu Hrvatsku gledao je s »figama u džepu«. Najočitiji primjer njegovog lutanja desio se 4. ožujka 1989. godine kada njegov Centralni komitet nije osudio zabranjeni četnički miting na Petrovoj gori61. Svoju narav kasnije je jasno i pokazao kada se 21. lipnja 1991. godine donosila povijesna odluka o samostalnosti Hrvatske i njenog izlaska iz Jugoslavije, kada je sa svim zastupnicima svoje partije, tada još komunistima u fazi reciklaže, demonstrativno napustio Hrvatski sabor.

 

Najveće pravo da bude lider hrvatskog naroda u tim sudbonosnim povijesnim vremenima zasigurno bi pripalo dr. Marku Veselici, čovjeku s najvećom karizmom koji je jedanaest godina robijao za Hrvatsku, prema kojemu je svatko, a tako i pisac ovog teksta, mogao osjećati samo poštovanje i divljenje. Međutim, mjesto lidera pripalo je drugom čovjeku, bivšem Titovom generalu koji se iskreno odrekao komunizma te je zbog »istine« izbačen iz partije i dva puta bio zatvaran. Taj je čovjek pokajnik dr. Franjo Tuđman, koji je jedini imao viziju stvaranja hrvatske države tako da okupi sve »zdrave« snage desnice i ljevice, domovinske i iseljene Hrvatske i upotrebi ih u stvaranju države Hrvatske. Tako se i desilo da u Tuđmanovom HDZ-u odjednom vodeću ulogu imaju visoki dužnosnici61 Zdravko komunističkog režima poput Manolića, Boljkovca, Degoricije i drugih, dok u Veseličevom HDS-u takvih ljudi nije bilo.

 

Ono što se pokazalo tragičnim u kasnijem razdoblju je bio sve vidljiviji dominantni utjecaj masonsko-udbaškog lobija koji je izazvao nekoliko raskola i pučeva unutar HDZ-a i omogućio »vladarima svijeta« da gotovo sve duhovno i materijalno bogatstvo Hrvatske pretoče u globalnu bocu. Očito je bilo vidljivo da je nakon bezuspješnog onemogućavanja stvaranja hrvatske države zbog velike potpore Hrvatskoj, poglavito Vatikana, zatim Njemač-ke i Austrije, taktika svjetskog masonstva bila da u redove Tuđmanove stranke regrutira što veći broj svojih podanika koji će u određenim trenutcima oslabiti stranku i Hrvatsku.

 

Predsjednik Tuđman nije vjerovao u silnu moć masonstva. Vjerovao je kako su slobodni zidari samo servis velikih svjetskih sila (SAD-a, Francuske i Velike Britanije) koji služe samo kao pripomoć u ostvarenju nekog globalnog svijeta. Nije shvaćao da je upravo suprotno, da ne postoje nikakve svjetske sile u institucijama države, već da su upravo te države instrumenti stvarnih »vladara svijeta«. U tim sudbonosnim trenutcima za Hrvatsku dešavale su se potpuno neprimjerene pojave jer su se masoni iz HDZ-a sastajali tajno i učestalo u masonskim ložama sa svojim kolegama iz drugih oporbenih stranaka medu kojima su bile i one koje se baš nisu veselile samostalnosti Hrvatske, a zajedno su dobivali naputke i zadatke od svojih stvarnih vladara kojima je snažna nacionalna i nepotkupljiva Hrvatska bila najveći neprijatelj. Koga će stvarno takav HDZ-ov mason, masonski kandidat ili masonski podanik poslušati i kako će djelovati lako je za pretpostaviti. Ako se njima pribroje svi iskonski UDBA-ši zbog vjerne masonsko-udbaške poveznice, onda je potpuno jasno koliko je pokojni predsjednik neistomišljenika imao u vlastitim redovima. O utjecaju masonstva na globalnu političku kartu svijeta, a tako i na Hrvatsku, više puta je predsjednika Tuđmana upozoravao najveći poznavatelj ove problematike, povjesničar Ivan Mužić čija je kapitalna djela koristio i autor ove knjige.

 

Dok se u Mastrichtu stvarao »novi svjetski poredak« koji je utemeljio novu integriranu Europu, dotle se 9. srpnja 1991. godine u Beču na europskoj sjednici socijalista, koji su mahom u službi europske masonerije, odlučivalo o sudbini bivših komunističkih država istočne i srednje Europe. Osnovni zaključak toga sastanka na čelu sa šefom ministra vanjskih poslova Europske zajednice, velikim neprijateljem Hrvatske i zloglasnim masonom, Gianijom de Michelisom, bio je da se pod svaku cijenu mora sačuvati Jugoslavija. Načinjen je plan kako će se komunisti tranzicijskih zemalja reciklirati u nove socijaliste i socijaldemokrate, a time i iskazati svoju odanost europskoj masoneriji. Sveta Stolica je imala potpuno drugačiji plan jer u Hrvatskoj nije vidjela samo »predziđe kršćanstva« (Antemurale Christianitatis), kako ju je nazvao papa Leon X., već i obespravljeni narod koji je više od tri-naest stoljeća odolijevao svim kušnjama raznih reformatora i heretika i ostao u potpunosti vjeran Vatikanu. Sveta Stolica s jakom tajnom diplomacijom na istoku i zapadu te uz pomoć njemačkog kancelara Kohla, ministara vanjskih poslova Njemačke i Austrije, Genschera i Mocka, privela je Hrvatsku međunarodnom priznanju.

 

Svjetsko masonstvo moralo je pokleknuti jer je i Badinterova komisija stručnjaka morala potvrditi da je Jugoslavija prema Ustavu iz 1974. godine sastavljena od dragovoljno udruženih republika koje, s utvrđenim AVNOJ-evskim granicama, mogu dragovoljno izaći iz federacije. Odnosno, granice republika priznate su granice budućih država. Međutim, priznanje Hrvatske nije još uvijek bilo moguće dok Hrvatska nije, pod pritiskom masonskih sila, mjesec dana prije priznanja prihvatila tri ponižavajuća ultimatuma, a sve na prijedlog čuvenog de Michelisa koji je, uzgred, žestoko napao Svetog Oca Ivana Pavla II. zbog priznanja Hrvatske.

 

Hrvatska je morala obustaviti vojne operacije u zapadnoj Slavoniji, promijeniti Ustav koji će štititi prava nacionalnih manjina koja su nametnuta velikosrpskom agresijom i najbolnije, »mirovnim snagama« dozvoliti da dođu u Hrvatsku i zacementiraju postojeće stanje, odnosno trećinu Hrvatske izoliraju od političkog utjecaja hrvatskih vlasti. Masonski plan bio je jasan, ako već ne mogu sačuvati Jugoslaviju, od Hrvatske moraju u budućnosti stvoriti konfederaciju hrvatske i srpske države (vidljivo u kasnijem planu Z-4), što bi apsolutno onemogućilo bilo kakav vanjski utjecaj buduće hrvatske države. Priznanje je uslijedilo 15. siječnja 1992. godine uz suze radosnice svakog domoljubnog Hrvata, ali prave bitke za slobodnu Hrvatsku tek su počele.

 

Njemačka i Austrija još su dugo poslije priznanja Hrvatske osjećale negativne posljedice od »vladara svijeta« zbog svog svrstavanja uz Vatikan na putu priznanja Hrvatske, a i njemački ministar Genscher je nekoliko mjeseci kasnije morao podnijeti ostavku.

 

Nakon rušenja komunističkog režima i prvih višestranačkih izbora u bivšoj Jugoslaviji, u Beogradu je u lipnju 1990. godine službeno obnovljena Velika loža Jugoslavije kojoj je isključivi cilj bio sačuvati Jugoslaviju. Prema Nenezićevoj izjavi u beogradskom Nedjeljnom telegrafu, medu Hrvatima članovima masonske lože svakako treba istaknuti znanstvenika i liječnika Asima Kurjaka, odvjetnika Silvija Degena, bivšeg premijera Zlatka Matešu i druge. Na inicijativu austrijskog masona Čede Kirchnera, rođenog i odraslog u Zagrebu i velikog meštra Velike lože Austrije, Heinza Scheiderbauera, 21. ožujka 1992. je osnovana je Deputacijska loža Ilirija sa sjedištem u Beču koja je imala zadatak odgajati i u članstvo primati masone iz Hrvatske i Slovenije.

 

U Zagrebu u Vidoševićevoj ulici broj 9 je 14. lipnja 1995. godine održana Osnivačka skupština Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Na toj je skupštini bilo deset utemeljitelja: Branimir Horvat, Nenad Porges, Zvonimir Tomić, Slobodan Kuvalja, Nikola Wirth, Radovan Horvat, Dragutin Dumančić, Zlatko Bourek, Hrvoje Raguž i Zvonimir Žepić63. Broj hrvatskih slobodnih zidara postupno se povećavao te ih je do 1996. godine bilo oko sedamdeset, s time da su tridesetorica napredovala do stupnja meštra. Početkom studenog 1995. godine Deputacijska loža Ilirija dopustila je osnivanje triju hrvatskih loža u Zagrebu. U studenom iste godine osnovane su tri hrvatske lože, Hrvatska vila, Grof Ivan Drašković i Tri svjetla, u koje je svjetlo uneseno iz Velike lože Austrije. Osnivanjem triju loža ponovo je oživio Orijent Zagreb te su se stekli uvjeti za osnivanje prve hrvatske samostalne Velike lože. To se i dogodilo 8. studenog 1997. godine kada je veliki meštar Velike lože Austrije unio svjetlo u Veliku ložu Hrvatske. Do danas su Veliku ložu Hrvatske priznale više od stotine Velikih loža sa svih pet kontinenata.

____________________________________________________

Tekst prepisan iz knjige Vladari Svijeta, Mladen Lojkić

Kommentar schreiben

Kommentare: 9
  • #1

    Ante (Freitag, 04 November 2016 09:49)

    Ništa nama masonerija ne smeta. To pišu zatucani i glupi ljudi.

  • #2

    budala (Donnerstag, 10 November 2016 19:58)

    opet laži opet prevare opet svt lažovi ovog svjeta niš koristi lažu pošten narod svoj i tako postaše vještice i boga mi i vladari gazi narod jer smo mi svoji robovi preneseno njihovi to znači da smo bdale

  • #3

    gorlovka (Montag, 02 Januar 2017 12:58)

    Брат, я можу зареєструватися тут
    нерухомість? - Медсестра, я дійсно не міг
    сказати! - Так де ж він, дурний, може знати ?!
    - Так! - Віддайте мені мої гроші, які я дав вам!
    - Пішов геть, тварина! - Ну, фер, ви бачите, так
    що два з них ... Я тут не вплутуватися ... Я не знаю ... У мене немає слів! - Хе-хе ... - Ти вкрав
    ковдру з жалюгідних біженців і бентежити
    нас перед цією людиною! - Ну, тоді, хто вкрав
    у ковдру, яке Бог дав все рани і звернулися
    до нього в ковдру упаковці! Ви срать себе
    перед людьми, і ви відняли у мене і бив мене, і всі знають, що, просто мовчати, або близько
    того, і ціни! Але деякі, є Бог: мене,
    згорнувшись, або ти зламала руку, і якщо Бог
    дав, і ви будете голову! - Я повинен сказати! -
    Хе-хе ... - Виходь, сволота! - Ахо-о-о-ой! Ось
    сестра б'є мене! - Я повинен сказати! - Хе-хе- хе-хе ...- За свої гроші ви побили мене! О-о-о,
    що Бог дав вам на похорон вистачить! - Ма
    тварин, сміття та відходи! - Ну, фер, ви бачите,
    так що два з них завжди, вона пхає це тиск
    на мою сотню, це виганяти ... У мене немає
    слів! - Хе-хе, чи не так, брат в законі, нічого! - Я буду називати тебе, скільки коштує
    коштувати, так що ви будете впевнені, що
    повернути їх! - Ви бачили, брат, це тварина ?!
    Це не свиноматки не може народити! - Хе-хе,
    чи не так, сестра, нічого!

  • #4

    gorlovka (Montag, 22 Mai 2017 01:43)

    У всякому разі, це хитке, я зламаю його
    прямо зараз! - Ма покинув крісло! - Виходь!
    Іди є! - Залиште стілець! - Забирайся, ти мене
    чуєш? - Залиште стілець, придурок! - Коли
    придурок ?! Коли придурок ?! - Ви! - Ви
    знаєте, що, коли я вдарив тебе, я розіб'ю цей деформований хребет! Повертайтеся до
    столу і є! - Це поки я не покинув крісло! - О, ти
    мене чуєш? - О, ти мене чуєш? Назад стілець в
    кімнаті! - Виродок, не дави на мене! Чи не
    штовхайте мене, я буду бити вас! Підійдіть до
    столу! - Дай вам стілець! Віддай! Не треба! Не сушіть його! - Тепер ви стоїте перед
    комп'ютером! Виродок, як ви бачите себе і не
    я? Ви навіть не можете бачити, тому що він
    слабкий діоптрій! Сліпий!

  • #5

    gorlovka (Dienstag, 23 Mai 2017 06:19)

    А ти дупа дупи! Ви стали неохайний
    присівши тут! Святе дерьмо! Забирайся
    звідси! Виродок, ебать крові! Я повинен
    витягнути з вас сказати! Те, що Бог дав, щоб
    втратити свій голос! Забирайся звідси, я буду
    бачити вас там! - Заткнись! - Ой, що мовчить, ти, ублюдок! Виродок, подивися, що ти
    зробив для тебе і мене! Забирайтеся! - Але Нікол... - Нікол і трахнув! Забирайся звідси, ти,
    ублюдок!

  • #6

    gorlovka (Mittwoch, 07 Juni 2017 08:13)

    У цьому номері ви стали могилою! Ось, я тебе
    вб'ю, а потім я запечатав кімнату, і
    розпушувачі в ньому! - Це дуже цікаво! - Це
    дуже цікаво? Не вимикайте перемикач, тому
    що корумповані прилади, які корумповані в
    будь-якому випадку!

  • #7

    gorlovka (Mittwoch, 07 Juni 2017 08:18)

    Пуйке не спадає на всіх! - Сволота, Пуйке не
    повинен прийти! Він має всі п'ятірки і знання,
    і що у вас є ?!

  • #8

    gorlovka (Donnerstag, 08 Juni 2017 06:07)

    Що з тобою сталося ?! - Що вдягнути? -
    Незалежно від того, що ви носите, кістки
    суки! Виродок, чи слід прийняти на
    реабілітацію? Наркоман! Ти гірше, ніж
    наркоман!

  • #9

    boj (Freitag, 23 Juni 2017 05:37)

    Moga li da igraja na kompjućra? - Svetijat gluposti, ne vi nauči?! - Az ne mislja, če sega igraja, no sled kato se nauči! - Ne moga! - No zašto da ne moga? Ne iskah da kaža sega, no sled kato se nauči! - Ne možete, nali?! Dnes te sreštnah standarta za pet dni! - No mojat prijatel šte igrae! - Hajde, po đavolite, moga da se griži za, toj prepodava snošti i ne e napravil! - No sled kato nauči! - Zabravi za tova! - Ne moga da zabravja! Az ne može da nauči, če ako sled tova ne moga da igraja! - Kazvam ti, zabravi za nego! - Togava njama da vi nauči! - Ne krešća! Ne krešća, i hladno oržie noža! - Ne iskam da se naučat! Njama! Njama! Njama! O, ne me udari! Zašto me udari? - Ne me buta, nali?! - Majnata ti! - Kakvo kaza?! - O, ostavete me na mira! Ostavete me na mira! - Hajde, kogoto vie vdignete rkata si?! Koj?! - S kakvo pravo vie da me bie? I zašto? - Ne me butnete! Neka otide na rkata mi! Pusna rkata mi, i udara na nož! - Ne mi puka! - A sljap čovek, az šte ti sritam tezi očila! Vie šte ostanete bez očila! - Za kakvo?! Kakvo pravo da možete da me bie?! - I se čuka na slncete jarko, sega te viđa! - Ne! Ne! Ne! Ne! Ne! Ne! Ne! - Ako az ne moga da napravja ništo za vas! O, poglednete sebe si, kopele!